Mladoj kolegici s posla poginuo je otac u prometnoj nesreći. Njeni su se rastali kad je ona bila dijete, otac se opet oženio, ima još djece s tom drugom ženom i svi se prave kao da prvi brak nije ni postojao. Gledam ju na sprovodu, došla je sama jer mama nije htjela s njom. Cijela obitelj u mrtvačnici, ona sa strane, sućut joj je, osim nas s posla i par njenih prijatelja izrazilo možda 10 ljudi. Naravno, na sprovodu ga svi hvale, sami hvalospjevi o njemu. Ona na trenutke ravnodušna, na trenutke ogorčena, na trenutke skriva suze. Baš je bilo tužno za vidjeti i stvarno sam se zapitao koliko traume nose ljudi koje svakodnevno viđamo, a da mi ne znamo.
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 198 • osuđujem 5 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dečko mi je rekao da nisam lepa kao njegove bivše devojke, ali sam ja izabrana. Lepota je prolazna i da svakako neću biti lepša za jedno 10 godina sa stomakom od porođaja od neke njegove koleginice do...
odobravam 1119 • osuđujem 109 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3076 • komentari 0
Detaljnije