Daj svoje mišljenje.
Kad je trebalo dijeliti imovinu, majka je skoro sve prepustila braći. Za jednog mogu i razumjeti, bio je uz roditelje, ali ostala dvojica nisu se brinuli o roditeljima ... dobili kuće, zemljište, poljoprivredna zemljišta, djed im izgradio kuće od temelja do krova. Majka je dobila neku šumu koju oni i dalje koriste kako im se prohtije. Otac je dobio svoju imovinu i ona naravno nema prava na njegovo nasljedstvo, dakle praktično da nema ništa jer je cijeli život ulagala u tuđe: tuđu djecu, tuđe roditelje (svekra i svekrvu ), tuđu kuću (očevo nasljeđe). Pitam zato vas, žene, zašto same sebe pravite beskućnicamaa i živite od nečije milosti. Majka i otac očekuju da brinemo o njima u starosti. Braća i sestre neka pomažu ali ni centa im neću dati jer ni ja ništa nisam od njih dobila. Rekla sam majci neka se brinu o njoj oni zbog koga je se odrekla nasljedstva. Svakako ću da uzmem nužni dio i oborim svaki testament ako ga naprave, prvo zbog sebe a drugo zbog svoje djece ako ih budem imala.
