Daj svoje mišljenje.
Da pitam samo ove mame, što nikad svoje (oženjene) sinove nisu pustile na miru, što ih zovu 50 puta dnevno ili svaki dan pa pričaju po sat vremena, a sve samo da čuju "kako su" i šta mu se dešava u kući....
Pa dobro žene drage, pa da li imate dušu? Da l' ste svjesne da vaši sinovi (već sad odrasli/svjesni ljudi) imaju svoju porodicu? Da li ste svjesne da mu samo pravite problem? Da li je potrebno da svaki dan pravite analizu tuđeg života? Kako ne razumijete da ni previše brige nije dobro? Ako vam je dosadno, heklajte, vezite, pletite, tračajte sa komšinicama, na kraju krajeva je*ite se....samo puste i druge da dišu!
