Moja obitelj i ja smo bliski. Odrasli smo s puno ljubavi i pažnje, naši roditelji su se uvijek trudili da ne osjetimo kada nešto nemaju ili ne mogu. Kada smo odrasli, svima su nam pomogli financijski da stanemo na svoje noge, plaćali kirije i račune, između ostalog su nas izdržavali dok nismo završili fakultete. Sad kad radim i zarađujem, uvijek dio novaca ostavim za njih ili im kupim nešto. Moje prijateljice se čude, kažu da su me rađali da se brinem za njih u starosti. Ne, samo volim svoje roditelje, zahvalna sam na svemu što su učinili za mene i mislim da sada kad oni žive od male penzije i ne traže ništa, mogu uletiti sa sto eura mjesečno ili nekim poklonom, kako bi i oni mogli normalno i dostojanstveno živjeti.
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije