Trudna sam i ne mogu da podnesem porodicu mog muža. Stalno pokušavaju da mi nametnu neka svoja mišljenja ili vrijednosti. Stvarno pokušavam da se prema svima ophodim sa poštovanjem ali oni vole da se u sve umiješaju i prave pametni iako im niko ne traži ni pomoć ni savjet. Jer eto njihova ćerka je to sa djecom tako, sestra od tetke je ovako. Pa eto “njeno” dijete je od godinu krenulo u vrtić. Pa eto “ona” kad se porodila bila je uvijek vesela i sve je postizala. “Ona” je odmah počela da radi. “Ona” je radila do 9. mjeseca trudnoće… Nisam se ni porodila već mi se nameću neka očekivanja kao da dijete rađam njima! Želim samo da ih sve otjeram tamo gdje ne treba, i uživam u trunoći i posle porođaja sa svojim djetetom na miru! Aman ljudi više, brinite o svojim životima! Ne znate vi šta je bolje za nekog niti za njegovo dijete, naročito ako vas niko ne pita!
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije