Naša priča počela je 17.09.2020. godine. Ljudi moji, moj prvi momak, moja prva ljubav. Nakon pola godine preselio se u drugu državu 500km od mene. Prvi put kad je došao kući, vjerio me je. Isplanirali smo vjenčanje, zakazali dobar dio svega ali ubrzo nakon toga i otkazali. Prekinuli smo jer me je lagao da je kući dok je bio u tuđim stanovima na "afterima" sa drugim djevojkama. Kroz sve ove godine viđali smo se, dala sam mu drugu šansu. Čak sam se preselila u njegov grad i živjeli smo zajedno 2 mjeseca. Prva svađa, on se pokupio i otišao iz stana u 23:00 i došao iduće popodne. Koliko tuge i bola sam osjetila to veče, mislim da nisam nikad u životu. Vratila sam se u svoj grad i naša priča je završila na isti datum kad je i počela.
Ne znam ko ovo treba da čuje ali nikad nikom ne pružajte drugu šansu. Kad to uradite znajte da ste im dali priliku da vas sledeći put povrijede još više.
Zatvorite jedna vrata da bi vam se otvorila druga.
Živite i volite ali samo prave ljude!
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije