Rekla sam svojoj snahi da ako moj brat ikad digne ruku na nju ili joj uradi išta nažao, ima punu slobodu da mi kaže i da nikad, ali nikad neće ostati nezaštićena dok sam ja živa. Verujem svim srcem da joj dlaka s glave faliti neće pored njega, ali mi je bitno da zna da nije sama nikad jer bih volela da su moja majka i moje babe to znale... I da su imale nekog da ih zaštiti. Ne volimo se nas dve preterano mnogo, no ni ne moramo na kraju... Ali ne sme niko da je takne, pa makar to bio i moj brat za kog bih život dala.
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije