Kad sam počela da živim sa bivšim dečkom, shvatila sam koliko on zapravo nema osećaj za druge. Kada se skuva ručak, on uzme koliko mu se jede, a ne svoj deo. Kada uđe u dnevnu sobu, on automatski uzima daljinski i prebacuje na ono što on hoće iako ja tu sedim i gledam nešto na tv-u. Neke osnovne stvari po kući sam morala da ga učim da uradi, a i ono što ume se nikad ne seti ako ga ja ne podsetim. To me toliko opteretilo da sam počela da ga gledam totalno drugim očima i na kraju sam raskinula. Svi me kritikuju kako sam izgubila tako dobrog dečka, a ja se samo osećam da sam se oslobodila velikog tereta. On ovako stvarno jeste dobra osoba i lep je i zgodan, ali ja ne mogu ceo život da idem za nekim kao za malim detetom.
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije