Otišla sam sa mužem u skup restoran, sjedili smo u bašti i naručili stejk. Došlo jelo, prelijepo, i sve nam odgovara. Ja sam možda samo dva zalogaja uzela i počela da se gušim. Skrenula mi hrana na stranu, kod mene je to uvijek panična situacija gdje gubim zrak, ne mogu da pričam, kašljem i drhtim. Pošto smo već vani bili, samo mi je trebala voda. Gosti su primjetili da i plačem (krenu mi automatski suze u takvom trentku), a muž je u tom trenutku pitao 2-3 puta "Šta ti je? Jel ti treba nešto? Jesi dobro?" pritom jeo svoje jelo da se ne ohladi, dok ja nisam mogla ni reći ništa od tog napada. Kad je konobar došao jedva sam izgovorila "čašu vode, molim vas". Kad sam došla sebi, otišao mi apetit, ohladilo mi se jelo i ponijela sam to kući. Jedino što ne znam da li da se brinem o njegovoj reakciji. Ako se neko guši i ne može da priča zar nije logika ustati i što prije vodu donijeti toj osobi, a ne čudit se šta je sad i ne znati šta da radiš pa nastaviš jesti kao da ništa nije bilo.
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 479 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Došla sam sad sa posla kući i počela sam da plačem od muke. Ne, nemam težak posao. Plačem što nisam zavrišla taj fakultet već odustala. Ne, ne patim od kompleksa. Plačem jer mi je muka od prostih ljud...
odobravam 1227 • osuđujem 123 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 72 • osuđujem 3768 • komentari 0
Detaljnije