Dolazim kući u 10 naveče, ostala sam prekovremeno na poslu inače radno vrijeme je do 7 plus prekovremeno i nakon toga sam otišla do obližnjeg kafića da uhvatim internet za još neke stvari u vezi posla koje je trebalo završiti. Vraćam se autom bezvoljna, u grudima me guši, mnogo i plačem u poslednje vrijeme bez razloga. Sa vrata me dočekuje paljba pitanjima gdje sam do sad, zašto se ne javljam, zašto sam bezobrazna, a nismo se vidjeli čitav dan. Samo u tišini odlazim u svoju sobu. Mami je rođendan...planirala sam da joj čestitam. Zašto osobe koje su "djeca" u porodici nemaju pravo na osjećanja, voljela bih da i mene neko nekad pita "kako si".
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 198 • osuđujem 5 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dečko mi je rekao da nisam lepa kao njegove bivše devojke, ali sam ja izabrana. Lepota je prolazna i da svakako neću biti lepša za jedno 10 godina sa stomakom od porođaja od neke njegove koleginice do...
odobravam 1119 • osuđujem 109 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3076 • komentari 0
Detaljnije