Ispovesti

Često ovde čitam kako se žene žale da ih sve drugarice napuste nakon što se porode. U mom slučaju, a i mnogih drugarica oko mene, dešava se potpuno suprotno. Od momenta kada mi drugarice ostanu trudne samo i samo se o tome priča, druga tema ne postoji. Ja znam sve njihove rezultate, kako je prošao pregled, dođu, ispričaju šta imaju, odu. Nakon porođaja još gore. Ja zovem, pišem, pitam kako su one, kako je beba, nudim pomoć. Ukoliko se desi da me nema jedan dan da pitam kako su to diže nos u nebesa i duri se...... Pritom nijedna od njih ni u jednom momentu ne uzvrati na pitanje "kako ste?", makar iz kurtoazije. I evo....već par godina očekuju isto jer one imaju decu. Naravno da su trudnoća i porođaj i imati malo dete velike stvari i naravno da treba da imate podršku....ali skapirajte malo da drugima život nije stao i da ne mogu ljudi po ceo dan da igraju oko vas, dok vi bukvalno ne znate više ništa i o njihovom životu.