Imam bebu od 3 meseca i volim je najviše na svetu, ali nekim danima mi je veoma teško da se povežem s njom. Prosto me nekad nervira što plače ceo dan ili plače "bez razloga", bude mi nekako nepodnošljiva. A onda kad mi se sve slegne i kad mi se osmehne i pogleda s tim slatkim okicama, skroz se istopim i krene da me krivica jede. Preispitujem da l sam dovoljno dobra mama i zašto me nekad preplave negativne misli i manjak strpljenja... Svi kažu, sve je to normalno, neispavana si, malo si i prezasićena al meni je postalo baš teško da prihvatim da pomislim da me vlastito dete nervira nekim danima... Baš postajem očajna.
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7206 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Drugarica i ja smo u tri ujutru, pijane, sele u njen auto i vozale se po gradu. Ona je bila za volanom i odjednom je auto skrenulo s puta. Udarile smo u drugi auto koji je bio parkiran ispred nečije k...
odobravam 15 • osuđujem 381 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Manjak finansija me je naterala da tražim cimera objavio sam u jednoj grupi za izdavanje stana pošto je to bio moj stan uredno napisao jedan tekst u vezi stana postavio slike stana mislim daje to bila...
odobravam 1530 • osuđujem 76 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 71 • osuđujem 3763 • komentari 0
Detaljnije