Sa 25 godina sam upisao fakultet, posle 7 godina lutanja i uništavanja života. Mnoge kolege me gledaju sa nekom dozom entuzijazma i podržavaju me tipa: 'Svaka čast, ja se nikad ne bih mogao/la prilagoditi posle toliko vremena.' itd. Ne kažem da je bilo lako, bilo je đavolski teško ali nekako sam navikao. Tako mi je đavolski teško bilo da ostavim i alkohol, ali i to sam uspeo... Inače nisam osoba koja ima emocije, hladan sam. Kada sam izgubio dedu, nisam ništa osećao iako mi je ta matora tvrdoglava drtina bila drug, suzu nisam pustio. Mnogi koji me znaju kažu da je alkohol ubio sve u meni. Izgubio sam devojku, izgubio sam neke dobre drugove, nisam se nasmejao zadnjih 5 godina... ali po prvi put u životu sam stisnuo petlju i krenuo korak po korak. Onog dana kad budem dobio diplomu, ne moram da se nasmejem, ne moram ni da zaplačem, samo se nadam da ću u očima svoje majke videti makar neku iskru, koja ce mi kazati- drago mi je da si uspeo...
Ostavi svoj komentar
#388
decka sam prevarila, jednom :)
odobravam 1395 • osudujem 1942 • komentari 107
Detaljnije
Ispovest dana
Sad u srednjim godinama shvatio sam koliko sam mogao sebi da uništim život kad sam bio mlad... Pre sadašnje supruge sa kojom imam lep život, bio sam sa jednom devojkom samo zbog sexa. Nisam je voleo, ...
odobravam 10 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Radim kao učiteljica već 30 godina i reći ću vam nešto, suprotno općem mišljenju nikad nema problema sa djecom bogataša ni njihovim roditeljima... Problemi su uvijek sa sirotinjom i njihovom neukom i ...
odobravam 45 • osuđujem 134 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 592 • osuđujem 25 • komentari 0
Detaljnije