Muž me je ostavio u 9 mesecu trudnoće i otišao sa 15-godišnjom devojkom u Pariz. Borila sam se svim snagama, i radila po 12 sati da bih obezbedila svojim mališanima sve što je potrebno da bi bili srećni. Sve dok jednog dana nisam upoznala čoveka koga je žena ostavila jer ne može da ima decu. Polako smo počeli da se zabavljamo, moje dečake je prihvatio kao da im je pravi otac, kao i oni njega. Ubrzo smo usvojili i jednu malenu devojčicu. Moj prvi muž se vratio posle 16 godina da traži da mu oprostim jer mu je ta klinka uzela sve što je imao i zatrudnela sa drugim. Ja mu nisam oprostila, ali sam ga pustila da vidi svoje sinove. Međutim ni oni nisu hteli ni da ga vide ni da ga čuju. A ja sutra slavim 18. rođendan mojih momaka.
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 198 • osuđujem 5 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dečko mi je rekao da nisam lepa kao njegove bivše devojke, ali sam ja izabrana. Lepota je prolazna i da svakako neću biti lepša za jedno 10 godina sa stomakom od porođaja od neke njegove koleginice do...
odobravam 1119 • osuđujem 109 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3076 • komentari 0
Detaljnije