Daj svoje mišljenje.
Kao maloj roditelji su mi poginuli. Imala sam svega 3 godine kad je to bilo. Pošto nisam imala nikog drugog, počela sam živeti sa tetkom, majčinom sestrom. Nije imala puno para, puno je radila da bi nas prehranila. Onda se udala. Ni tada me nije zapostavila. Ni kada je rodila. Čak bi nekada više razgovala sa mnom nego provodila vrijeme sa svojim djetetom. Kad sam bila tinejdžerka, o svemu smo mogle pričati. Pomogla mi je da prebrodim prvi prekid, bila za mene u svakom trenutku. Pomagala sam joj po kući, pomagala njenom sinu u učenju... Kad sam završila srednju, htjela sam na fakultet, ali znala sam da to nije moguće jer nismo bili baš u dobroj finansijskoj situaciji. Rekla sam joj da ne želim zbog toga, a tad je otišla u sobu i vratila se sa kovertom uz riječi:"Sve ove godine sam štedjela za ovaj dan. Ovdje su ti pare za fakultet i za dom u Beogradu". Nisam mogla doći sebi od suza. Odlučila sam se zaposliti negdje i jednog dana ću joj vratiti za sve ove godine. :)
