Sa 17 godina smo prohodali, sa 20 sam ju oženio, sa 23 smo dobili kćerku, najljepše stvorenje na svijetu. Imali smo solidne poslove, a onda se razbolila. Pošto su nam roditelji bili malo financijski jači, dali smo otkaz i sve snage uputili u Švicarsku i njeno lječenje, nakon 6 mjeseci borbe ona je otišla. Ja i moja kćerka smo ostali sami, ona mi je danas jedino što mi je ostalo od supruge, iako imam 29 godina i relativno sam mlad, prsten još uvjek nosim na ruci, a moja curica sa mnom uči za školu, želi bit doktor kao i mama. Znam da se nikad više necu ženit, jer dok je ona na groblju, ja imam kome da idem..ljubavi nikada nećeš bit zaboravljena...
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Radim kao serviser medicinskih aparata i na dječijoj hirurgiji sam vidio šta znači borba za život. Djevojčica iz doma za nezbrinutu djecu se bori sama sa neizlječivom bolesti, bez podrške ikoga, a kaž...
odobravam 198 • osuđujem 5 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dečko mi je rekao da nisam lepa kao njegove bivše devojke, ali sam ja izabrana. Lepota je prolazna i da svakako neću biti lepša za jedno 10 godina sa stomakom od porođaja od neke njegove koleginice do...
odobravam 1119 • osuđujem 109 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 77 • osuđujem 3076 • komentari 0
Detaljnije
