Nikada mi neće biti jasno kako komarac u mraku pronađe uvo da pored njega zuji.
Kao mala sam godinama prelazila kod mame i tate u krevet. Kada su počeli da stavljaju katanac tata je u šali rekao da donesem jorgane ispred vrata. sledeće jutro sam zamalo završila na hitnoj, jer me je zgazio.
Prala sam sudove sunđerom. Na red je došla i renda, izrendala sam sunđer.
Voljela bih da sam neko drugi. Da mi je život uspješan i lijep.
Kada sam bio mali, u selu ispred bakine kuće, dok sam trčao sapletem se o jedan pločnik staze i padnem. I dan danas, sa mojih 17 godina, uvek kada prolazim tu, instiktivno zastanem i polako pređem preko njega.
Jedva čekam kada ću svojoj deci pričati dogodovštine iz mladosti i pokazivati im se u najboljem svetlu, bez alkohola.
Dobila sam takav grip, da to nije normalno. Temeratura, zapušen nos, glava boli, grlo peče...
Kaže mi moja baka: "Sine, za to je najbolji lek zrno bibera", ja u čudu: "Kakvo zrno bibera bako? Baka: "E pa lepo, 'vako, legneš na leđa, staviš zrno bibera u pupak, i onda pupak-na-pupak, a zrno bibera ne sme da ispadne sve dok se skroz ne preznojiš. Provereno pomaže!" Baš je vrag ova moja baba. Sada tražim drugi pupak, mislim čisto u medicinske svrhe.
Kad sam imala 4-5 godina moj otac je bio gost na jednoj radio emisiji. Plakala sam do besvijesti zato što je "ušao u radio" sve dok nije došao kući.
Uveče kad bih ostao poslednji budan i iznenada čuo neki zvuk, uvek bih pomíslio da je neki lopov í razmišljao kojim predmetom da ga napadnem kad uđe u moju sobu.